Bosnian Queen JELENA GRUBA⚜️ 🇧🇦🇧🇦🇸🇪🇵🇱🇭🇺

Pismo Studentskoj listi: Dragi ste mi, ali mi je moja Bosna i Hercegovina draža! Odmah da se razumijemo, dragi su meni srbijanski studenti, draga mi je njihova borba, draga mi je njihova hrabrost, draga mi je svaka mladost koja je odlučila uspraviti kičmu pred silnicima i kazati da je dosta. Dragi su mi svi oni mladi ljudi koji su mjesecima stajali na ulicama, trpjeli prijetnje, batine, uvrede i poniženja, a nisu odustajali od svojih zahtjeva. I vjerujte mi, od srca sam se radovao vašem uspjehu. Ali mi je moja Bosna i Hercegovina draža! Možda ćete se sada zapitati zašto uopće pravim takvo poređenje i reći kako jedno ne isključuje drugo. I znate šta? Potpuno se slažem s vama! Jedno zaista ne bi smjelo isključivati drugo. Upravo zato od vas očekujem da gradite politiku koja će uvažavati moju, cjelovitu, jedinstvenu i NEDJELJIVU državu Bosnu i Hercegovinu, njenu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i ustavnopravni poredak. Politiku u kojoj ljubav prema Srbiji neće podrazumijevati bilo kakvo pravo na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj sloboda vaših građana neće biti praćena osporavanjem slobode naših i u kojoj se dobrosusjedski odnosi neće završavati tamo gdje počinju velikodržavne i (ili) entitetske ambicije. Jer, ako jedno zaista ne isključuje drugo, onda vam neće biti teško da to jasno, glasno i nedvosmisleno kažete. Bosna i Hercegovina mi je draža zato što je moja, zato što je jedina koju imam i zato što isuviše dobro znam koliko je krvi proliveno da bi danas neko iz Beograda mogao olako govoriti o njenoj sudbini. I zato vam ovo pismo pišem kao čovjek koji vam želi dobro, ali koji nikada neće pristati da se dobro Srbiji gradi na štetu Bosne i Hercegovine. Jer, znate, nama je preko Drine odavno dosta srbijanskih političkih “spasitelja” koji su za vlastiti narod obećavali slobodu, a za našu zemlju čuvali stare teritorijalne apetite. Prošao je prvi dan. Prošle su formalnosti, prošle su čestitke, prošlo je slavlje. Čestitao sam vam, kako i dolikuje, iskreno i bez zadrške, jer je red čestitati ljudima koji su ostvarili veliki uspjeh. I tu se, što se mene tiče, završava protokolarni dio našeg odnosa. A sada bih da razgovaramo. Znate, a možda i ne znate, da od svih ljudskih osobina ponajviše prezirem licemjerje i snishodljivost. Ne podnosim laskavce, političke ulizice i ljude koji mijenjaju mišljenje zavisno od toga ko sjedi na vlasti, a ko u opoziciji. I ne želim postati jedan od njih samo zato što ste vi danas pobjednici. Zato ovo pismo pišem upravo sada, kada vam svi čestitaju, kada vam se mnogi žele približiti, ulizati i kada ćete, vjerujte mi, upoznati mnogo više novih “prijatelja” nego što ste ih imali dok ste bili na ulicama. Znate da sam vas kritikovao. Znate, vjerujem, i zbog čega. I nemam namjeru povući nijednu dobronamjernu kritiku samo zato što ste pobijedili. Naprotiv! Mene i dalje zanimaju vaši odgovori na pitanja koja ste do sada, barem prema mom sudu, ostavljali nedovoljno razjašnjenim. Kakav je vaš odnos prema Bosni i Hercegovini? Priznajete li genocid u Srebrenici bez ograda, relativizacija i političkih kalkulacija? Jesu li za vas presuđeni ratni zločinci naprosto ratni zločinci, bez obzira na njihovu nacionalnost? Doživljavate li Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu, suverenu i nezavisnu državu u njenoj punini, sa svim njenim međunarodno priznatim granicama i ustavnopravnim poretkom? I, na kraju krajeva, ko su vam to braća? Jesu li vam braća ljudi koji se bore za slobodu, bez obzira na naciju i vjeru, ili ćete bratstvo i dalje mjeriti etničkim porijeklom i političkim mitovima? Na ta pitanja dugujete odgovore. I nama u Bosni i Hercegovini, ali prije svega sebi i društvu koje želite mijenjati. Jer ako želite drugačiju Srbiju, onda morate jasno kazati koliko je ona drugačija i kada se pogled usmjeri preko Drine. Svako dobro i čuvajte se laskavaca!

cdm.me/kolumne/bursac-moje-s… Aleksandar Vučić je pao, a trojica njegovih najodanijih regionalnih političkih trabanata ostala su bez tutora, mecene i pokrovitelja. Andrija Mandić, Milan Knežević i Milorad Dodik sada liče na tri politička siročeta koja čekaju da im neko kaže šta da misle, koga da napadaju i kome da se poklone. A najveća nevolja tek dolazi: Studentska lista nema jednog gazdu pred čijim vratima mogu klečati. Za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru to bi mogla biti prva prilika nakon mnogo godina da makar malo prodišu.