Južnoafrički izbori ruše jedan od najupornijih mitova postkolonijalne politike: da siromašni birači nužno glasaju za stranke koje obećavaju preraspodjelu, a bogati za tržište.
Demokratski savez (DA) je klasično liberalna stranka južnoafričke politike: zalaže se za tržišnu ekonomiju, zaštitu privatnog vlasništva, vladavinu prava i čistu javnu upravu. Godinama je nosio etiketu stranke bijelih predgrađa. Ove su izbore njegovi čelnici dočekali s jednom porukom: ta etiketa više ne vrijedi.
DA je obranio vlast u Cape Townu i osvojio relativnu većinu u Johannesburgu, Pretoriji i još nekim većim središtima.
Članak u komentaru
Na izborima u Novom Zelandu po svemu sudeći će desna koalicija (National + ACT + NZ First) ostati na vlasti. Klasičnoliberalna stranka ACT osvojila je 11 posto glasova i 13 zastupničkih mjesta, dva više nego u dosadašnjem sazivu. Ali pravo iznenađenje je nova stranka Opportunity, socijalno-liberalna stranka koja prvi put ulazi u parlement. Moglo bi se lako dogoditi da uđu i u vladu.
Pročitajte više o njima - i o novozelandskom izbornom sustavu koji je jedinstven u svijetu. Članak u prvom komentaru.
Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata bio je jedan od četvorice najmoćnijih ljudi u KPJ, a samim time u cijeloj Jugoslaviji. Bio je arhitekt represije nad disidentima i protivnicima režima, otvorio je Goli otok - da bi ubrzo sam u njemu završilo.
Što se dogodilo? Počeo je pisati istinu i tražiti promjene. Tito mu to nikad nije oprostio, a drugovi su ga se odrekli. Proveo je gotovo 10 godina u jugoslavenskim zatvorima i ostatak života kao "ne-osoba", uz zabranu javnog istupanja. To ga nije spriječilo da govori, samo ne u Jugoslaviji nego vani.
Njegova knjiga "Nova klasa" potvrdila je sve što su Mises i Hayek predviđali da će socijalističko društvo postati. Đilasova perspektiva je, međutim, još bolja - on je sudio o sustavu prema njegovim vlastitim vrijednostima.
Marksisti su tvrdili da će revolucija ukinuti klase. Đilas je, iz prve ruke, opisao što se zapravo dogodilo. Revolucija nije ukinula vladajuću klasu - samo ju je zamijenila.
Nova klasa je partijska birokracija. Formalno ne posjeduje ništa: tvornice, zemlja i stanovi su "društveno vlasništvo". Ali stvarno raspolaže svime - odlučuje tko će raditi, gdje će stanovati, što će se proizvoditi i tko će dobiti vilu, auto i ljetovanje.
Vlasništvo, pokazao je Đilas, nije papir u katastru. Vlasništvo je pravo upravljanja i uživanja. A to pravo nova klasa ima u potpunosti i dijeli ga samo među sobom.
Iz toga slijedi i drugi, još mračniji zaključak. Takva klasa mora biti monopolistička i totalitarna.
Više u članku u komentaru
Jeste li primijetili kako su svi novinari skočili na zadnje dvije čim je netko rekao nešto ružno za Tita? 😄 Gotovo nema medija koji nije "odbrusio" vukovarskom gradonačelniku i podsjetio ga da je i Tuđman svojedobno štovao Tita.
Nešti argumenta. Tuđman je nešto štovao pa moramo i mi. To je razina njihove rasprave, a tog Tuđmana se sjete samo i isključivo kad se dirne u njihove svetinje: Tita, antifašizam i p€dofiliju.
Tito je volio male djevojčice, to je jedan od razloga zašto novinari suosjećaju s njim. Drugi je razlog taj što su Jugoslaveni. Ne znam zašto se mnogi ljute kad kažem da imamo jugoslavenske medije 30 godina nakon smrti te države, ali to nije pljuvanje nego iznošenje činjenica. I svako malo to će sami dokazati
Liberal.hr retweeted
🇬🇪Georgia’s Constitutional Court is deciding whether to ban every party that won a seat against Georgian Dream in 2024.
Two years of continuous nightly protest, 91 political prisoners and a frozen EU path lead to this.
We need to look at Georgia now!
William McKinley, republikanac iz Ohija bio je 1890. predsjednik moćnog Odbora za proračunske prihode u Zastupničkom domu i najglasniji zagovornik carina u Americi - zvali su ga "Napoleon protekcionizma". Njegov zakon prosječne uvozne carine podigao je na gotovo 50 %. Predsjednik Benjamin Harrison potpisao ga je 1. listopada 1890., nešto više od mjesec dana prije izbora za Kongres.
Birači su to vrlo brzo osjetili na policama. Rezultat je bio pokolj: republikanci su izgubili 93 od svojih 179 zastupničkih mjesta, a demokrati su pobijedili s osam postotnih bodova prednosti i osvojili dvotrećinsku većinu.
Pao je i sam McKinley, dijelom zato što su mu demokrati prekrojili izborni okrug. U njegovu Ohiju odnos zastupnika okrenuo se sa 16 prema 5 za republikance na 14 prema 7 za demokrate.
Najzanimljivije se dogodilo na farmama. Kansas, dotad pouzdano republikanski, pobunio se: farmeri, na koje su carine udarile skupljim strojevima i alatom, ali ne i višim cijenama žita, okrenuli su se novoj Narodnoj stranci - populistima - koja je u Kansasu i Nebraski osvojila zastupnička mjesta i prvi put ušla u Senat.
Dvije godine kasnije pala je i Bijela kuća: Harrison je izgubio od Grovera Clevelanda, demokrata koji se zalagao za niže carine.
To je bio prvi put. Više u članku u komentaru












