Pariz, Olimpijske igre. Grupna faza košarkaškog turnira igrala se u Lilu, na moje očajanje, ali kada se eliminacioni dio prebacio u "Bersi", nismo propustili više nijedan meč. Gledali smo, bili svjedoci istorije, najboljeg meča ikada na turniru (SAD-Srbija), nevjerovatnog povratka (Srbija protiv Australije), pada favorita (Kanada), zaokruživanja apsolutne legende (Stef Karijeva paljba uživo... uhhh).
Ima tu dosta detalja koje ću pamtiti dok sam živ, kako sam chokovao kada mi je PR doveo Tejtuma ispred mikrofona, pa su mi ga ukrali neki "čobani, budale" koji su pitali svakoga "koji leb najviše vole da jedu", mali beef sa Dejvisom nakon finala, kojem se nije svidjelo da pričamo o tome kako su on i saigrači ipak morali pošteno da se oznoje i u polufinalu i u finalu.
Sjajni i uvijek raspoloženi Batum i Lesor (Batum mi je pohvalio kapu Seltiksa, hej), blago razočarenje visinom SGA (moja visina je 192 cm, čovjek izgleda, u najbolju ruku, kao da smo isti, ako ne i kao da je niži).
Ipak, jedna situacija se izdvaja od svih, i to ne u smislu da mi je to obilježilo turnir, da ne pretjeram, ali jeste scena koju ću zauvijek pamtiti.
Nakon meča SAD-Brazil, sa ekipom Televizije Crne Gore, čekali smo da zaskočimo Aca Petrovića i da ga pitamo da li je malo "povukao ručnu" svojim momcima na kvalifikacionom olimpijskom turniru u Letoniji, što je rezultiralo našim direktnim ispadanjem. I dok je Petrović pokazao sav svoj šarm u odgovoru, nakon njega stigao je on, Marselinjo Uertas.
Crven u licu, pritisak mora biti da je prešao 200. Čovjek je dao sve od sebe, zajedno sa Brunom Kaboklom, koji je igrao bukvalno simultanku. Ali to je naspram Monstarsa preko puta, naravno, bilo nedovoljno.
skautsport.com/utisak-skauta…
5
689
Evroligine franŠIZe 🏀
Nekako je sve to djelovalo amerikanizovano. Breša, koja je posljednjih godina bila pravi hit Serije A, prodala je svoja sportska prava američkom investitoru Polu Matijasiću. Riječ, dvije o njemu: Amerikanac italo-hrvatskih korijena, vodi advokatsku kancelariju i obožava košarku.
Tri godine bio je većinski vlasnik Trsta, u koji je navodno u tom periodu sipao 17 miliona eura, a onda je ljetos prodao svoj udio američkoj kompaniji Newport Holding, kupio prava Breše i preselio ih u Rim.
Prvi potez? Franćesko Toti, ikona grada, da svojim imenom privuče navijače i napravi kakvu takvu atmosferu za klub koji kreće praktično od nule (za ravnotežu je doveden i Ćiro Imobile, da se ne naljuti druga polovina grada, meni milija).
Koliko je sve nakaradno govori i to da je Rim ovog ljeta dobio i drugi klub, BC Romu, iza koje stoje Doni Nelson i Luka Dončić. I oni su aplicirali za mjesto u Evroligi, na spisku se nijesu našli, i kako sada stvari stoje, okreću se projektu NBA Evropa.
Priča o dva rimska kluba najbolja je slika onoga što se trenutno dešava u evropskoj košarci, i, što je bitnije, onoga što će se tek dešavati.
Početak je novembra, a tim koji je praktično osnovan ove godine već ima prohodnost za franšizu Evrolige. Kako ono bješe glasi slogan Evrolige? Born Not Built?
skautsport.com/utisak-skauta…
Ništa me više kao novinara ne obraduje nego kad neko naše dijete da povod da se svi zbog njega radujemo, a onda i kad selektor i njegov stručni štab imaju osjećaj da momka od 16 godina gurnu u vatru.
Trebalo bi da se mnogi u svim sportovima ugledaju na Roganovića i Rakčevića i da kroz Tujkovićevu igru, želju i volju vide da se tako pišu najljepše sportske priče.
rtcg.me/sport/izugla/901341/…
Jeste, naslov je pozajmljen od Damira "Dače" Radoičića, iz grupe Duck, ali ima i anegdota o tome kako je Andrea del Verokio navodno batalio slikanje kada je vidio kako je anđela na njegovoj slici naslikao dvadesetogodišnji šegrt iz njegove radionice. Momka ćemo kasnije znati kao Leonarda da Vinčija.
I onda je to sve uvezano sa Valensijom, koja je ostala bez Pedra Martinesa, ali u prvih deset utakmica Evrolige i dalje igra najljepšu košarku, a na klupi se nalazi Pedrov pomoćnik, Valencian born and raised, Ćavi Albert.
"Ali Pedra više nema, a koga nema... bez njega se može 🇪🇸
Ako vas ikad put nanese u Firencu, što podrazumijeva MUST odlazak u galeriju Ufici, dok čekate red da pogledate Botičelijevu "Veneru", stoji i slika "Krštenje Isusovo" Andree del Verokija.
Zastanite malo da je dobro pogledate. Hrist stoji u Jordanu do članaka, Jovan sprovodi čin krštenja, ali priča se ne krije u jednoj od najpoznatijih scena Novog zavjeta, nego u detalju u ćošku.
Krštenje posmatraju dva anđela. Onog krajnjeg, koji je glavu okrenuo preko ramena i ima pogled koji probija kroz platno, naslikao je tada 20-godišnjak iz Verokijeve radionice, koga će svijet i istorija kasnije zapamtiti kao Leonarda da Vinčija.
Đorđo Vazari, i sam slikar, ali i vjerovatno prvi pravi hroničar istorije umjetnosti, zapisao je da je Verokio, nakon što je vidio Leonardovog anđela, odlučio da nikad više ne uzme kist u ruke. E sad oprez, Vazari je strašno volio dobru anegdotu i u njegovom pisanju ima spoja divljenja, ali se provuče i poneka ukrasna izmišljotina, kako bi priča imala onu "sočnost". Nek baci kamen prvi koji misli da to nije ljepše u naraciji.
Istoričari umjetnosti ovu njegovu priču zato drže na distanci i vjerovatno nije istinita. Ali priča kao priča je preživjela pet vjekova i jedan je od dokaza za istinitost one "Učenik je nadmašio učitelja".
Nakon ovakvog uvoda selimo se u Valensiju, u Roig arenu".
(nastavak u linku)
1
129
Ostaviću ovo ovdje, ovo je bilo prije dvije godine. Momak ne zapinje, a to malo što je igrao stavljali ga van pozicije. Svaka čast svima
youtube.com/watch?v=kzj4yJn7…
Posljednji jednorog 🦄
Pisanje ovim tempom me je oslobodilo da budem što ličniji sa vama. Gotovo da sam na nekoliko tekstova od toga da krećem svaki tekst redom "dragi dnevniče", ali eto, nadam se da ne zamjerate.
Krećemo od impresije te noći kada je Porzingis završio kao igrač Bostona, čijem sam se dolasku i te kako radovao. Legao sam tog 21. juna srećan što je Boston doveo dio koji mu je falio i igrača kojeg sam i cijenio i volio. Bred Stivens se odrekao Malkolma Brogdona, koji je igrao sjajnu sezonu, ali posao ko posao, san snova.
Onda sam se probudio 22. i vidio da su se Klipersi uplašili za Brogdonovo zdravlje, pa je Boston morao da se okrene Memfisu i ponudu pojača Markusom Smartom.
Ko god me zna, zna da mi je momak iz Flauer Maunda omiljeni igrač Kelta, neko koga da porežeš po venama, potekla bi zelena boja. Defanzivni specijalista koji je srce ostavljao na terenu, usput dijelio ćuške i Tejtumu i Braunu. Da, da me pitate u tom trenutku Smart ili neko od njih dvojice, rekao bih: birajte koga ćete, samo ne Markusa.
Boljela me duša zbog cijene koja je plaćena za Porzingisa. Razumio sam Breda Stivensa, šta je krajnji cilj, ali bilo mi je krivo.
Nisam bio onaj dječak 2015. godine u dresu Niksa što je plakao kada je Adam Silver u Barklajs centru pročitao njegovo ime (doći ćemo i do toga), ali bol je bio stvaran.
Liepaja će uvijek da bude ekipa našeg reprezentativnog golmana Danijela Petkovića (i moje čuđenje kako tamo završi, pored kvaliteta), tim koji je ove godine izbacio Dečić iz Lige konferencija.
Ali i po tome što se prije 31 godinu tamo rodio Kristap Porzingis (uvijek se radio temeljni backcheck svakoga ko me interesuje).
(link dolje)
1
143
Mogao je da se ponese potpisan Vučevićev dres iz Bulsa, budući da je papa veliki ljubitelj košarke i navijač timova iz rodnog Čikaga.
Ali ponio se reket, uz pokušaj da se proda forica s Novakom. A Leo je britkog uma.
7
305
Bosna je pokazala koliko u košarci vrijedi imati oko za pravog igrača i ponekad rizikovati. Dok su Sarajlije u nekadašnjem MVP-ju Svjetskog prvenstva U19 (bio kapiten Mobliju, Halibartonu, Grinu) pronašle jednog od najboljih visokih igrača ABA lige ove sezone, za kojeg već sredinom oktobra stižu pozivi sa par evroligaških adresa, Budućnost već godinama skupo plaća promašaje pod košem.
Protekle dvije godine smo spalili skoro milion eura na gomilu, kada se pogledaju Azubuki i Tomson. A Bucijel... Recimo da je baš Peri imao više dobrih utakmica do sada ove sezone nego što će Francuz imati zbirno na kraju ove sezone, ako i prošlu računamo.
Priča o skautingu, propuštenim prilikama i zanatu koji se očigledno ne uči po sistemu "E, ovaj je igrao protiv nas, aj da ga zovemo" i "Je l' Alenu Omiću i dalje 67 broj?"
(link u komentaru)
2
9
4,280
Ja ne mogu drugo nego da ga volin 🔵🔴
Ajde da na samom startu budem iskren: Mišo Kovač nikada nije stanovao na mojim plejlistama.
Da odmah i raščistimo, nemam ništa protiv čovjeka i njegovog brka, i priznaću da je tu i tamo neka pjesma prošla kroz neka druženja, ali ta vrsta muzike nikad nije bila moja šolja čaja, i teško da će algoritam Jutjuba ikad toliko pogriješiti da mi servira te lagane dalmatinske note.
Generacijska je to razlika, moji su ga voljeli, ali nije moglo da se primi.
Pa ipak, godinama ga posmatram sa strane, sa onom tihom ljubomorom koju osjetiš kad u tuđoj kući ugledaš nešto što fali tvojoj. Nije to ona vrsta ljubomore koja vodi u mržnju, nego pogledaš i kažeš: "E, volio bih ovo i kod nas".
Ljubomoran sam na tu vezu sa Hajdukom i Torcidom, na taj odnos, na to kada neko, bez obzira na to kolika je legenda, ne ide a da se ne zna da je i veliki hajdukovac.
Muzika, dakle, ostaje tamo gdje je. Emocija sa tribine je već moj teren.
Kad je u novembru 2021. izašla pjesma Saše Antića (iz meni sjajnog TBF-a) i Miša, slali smo je jedni drugima po grupama, puštali iznova i komentarisali upravo to, emociju, onaj dalmatinski višak srca koji kao da pripada samo Hajduku, Splitu i ljudima koji su se u njemu rodili sa bijelim dresom umjesto pelena.
(Link u komentaru)
1
1
553
Tekst je napisan juče, a u međuvremenu su na listu ozbiljno povrijeđenih upisana još dva velika imena. Čet Holmgren nastavlja nevjerovatnu seriju malera Oklahome ove sezone i pauziraće od osam do deset nedjelja, dok će Dža Morant zbog povrede zadnje lože morati na novu procjenu za četiri sedmice.
A upravo o tome je riječ u tekstu.
Današnji NBA košarkaši, u poređenju sa generacijama iz prve decenije ovog vijeka, izloženi su znatno većem fizičkom opterećenju. Iako regularna sezona i dalje broji 82 utakmice, zbog ubrzanog ritma igre i većeg broja posjeda, oni tokom sezone praktično odigraju ekvivalent od osam do deset dodatnih utakmica u odnosu na igrače iz sredine 2000-ih.
A kada tome dodamo stalna ubrzanja, kočenja, promjene pravca i sve zahtjevnije defanzivne rotacije, postaje mnogo jasnije zašto su njihova tijela pod tolikim pritiskom.
(link u komentaru)
1
100
Ovaj tvit je morao u uvod da ide
skautsport.com/utisak-skauta…
Rivs i Frenks - Da Karlik ima kome da doda
Moj dragi, voljeni, cijenjeni imenjak, @McTatanka , antiheroj svakog mog teksta koji se tiče košarke, ima sjajnu poštapalicu kada želi da objasni kad je neki propust u odbrani dozvoljen: "Moraćete da živite sa tim". Skoro pa u stilu Nikole Vranjkovića i Autogenog treninga, ne?
Vjerovatno je ta mantra bila i u defanzivi Crvene zvezde, kod branjenja posljednjeg napada Partizana u produžetku. Kad vidite Alesandra Pajolu na tri... jbg, morate da živite sa tim.
Italijan je kao kap pogodio, Zvezda je nevjerovatno iscijedila napad, a da ne uputi šut (to je već za posebnu analizu), i prvi ovosezonski derbi otišao je na crno-bijelu stranu Beograda.
Imao je tim Ibona Navara situaciju da u regularnom dijelu završi meč, ali je Kevarijus Hejs zalijepio za tablu polaganje Krisa Džonsa.
U najavi i Pajole i Hejsa, koju sam obrađivao na Skautu, nije bilo greške u pogledu defanzive igrača koje je Partizan doveo.
Svidjelo mi se tada šta rade Penjaroja i ekipa, pravili su ekipu koja je bila udav za svaki protivnički napad i gradili moto "Niko se neće naigrati košarke protiv nas". A onda mi je baš Novaković rekao: "A ko tu ima poene u rukama?".
Prvo poluvrijeme derbija sam mogao da mu dokažem da nije u pravu, 52 data poena, ali kako je meč odmicao... sve se svodilo na inspiraciju Karlika Džonsa.
U posljednjoj dionici svega deset poena, pa je Penjaroja i poslije pobjede imao svoje slovo na presu o tom segmentu igre.
Oko derbija i dan poslije stigla je injekcija, potvrđen potpis Roberta Frenksa, stigao i Antonio Rivs. Španac je u dva dana dobio u arsenalu šut sa pozicije beka i četvorke.
1
3
229




