dubravko ivaniš

Kak se treba obuć kad ideš s mamićem pričat

Godinama brijem da sam u 5%. It's official: u 4% sam.

u 28 godina ovo je jedno od originalnijih kašnjenja na probu

kad na isti dan imaš rođendan sa ženom jedini način da te svemir primijeti je da ustaneš u 5 i pukneš na fb njenu fotku s mačkom. kad se probudi vodim 500:0

sad već zaista svakodnevno, na ulici, nepoznati ljudi: gospodine dubravko htio bih vam se zahvaliti...truć bla. vrijeme je, očito, da odem.

tipovi koji nose košulje izvan hlača su potpuno usporedivi s čobanima koji navlače čarape preko nogavica.

jeote imali ste danas genijalne postove na insta i fejsu i sve prdnulo u čabar!

uf nebu dobro

najveća sranja su pjesme u kojoj je autor reko ono kae htio reć.

"prekosutra je novi dan." (n.b. nakon tekme)

stavim ja a u ljubav vjere nemam

seks i mjuza - jako fora jelda. nemojte se time baviti profesionalno! onda više nije fora.

ne znam izać u trenirci u grad. koji ljaksići. kupi si pantalone.

recimo, sad kad se svi koji se ne znamo druškamo po sockama 15 g fakat više nije fora javno psovati. ali mmj, kako, pa nikako, nemoš reć "ide mi na živce" umjesto "ide mi na k" jer hodanje po živcima u teoriji može prestat, al s k moraš kataputirat na kamčatku odmah i zauvijek.

kad netko u poslu, a to bude gotovo svakodnevno, veli "tako je lakše" prestajem slušati. jebalo vas lako i lakše.

ne bi taj mrava zgrozio

ovo je vjerojatno uz još par vukojebina jedina zemlja u kojoj je zanimanje "umjetnik" prezrenije od zanimanja "policajac". srećom nisam ni jedno ni drugo.

starac i noćne more muzika.hr/dubravko-ivanis-pi…

okej, izgledam ja par godina mlađe nego što ih imam al to nije razlog da A1 firmica bude sa mnom na per tu u svakodnevnom spamanju smsima.

do četrdesete radiš pjesme za sebe. poslije radiš za druge, po svome, naravno.