Netko Treći

U suštini, Odluka Ustavnog suda BiH U-23/14 („Ljubić“) bit će provedena kada budu ispunjene dvije pretpostavke: 1. Kada više ne bude obvezno da iz svake županije/kantona mora biti izabran najmanje po jedan izaslanik iz svakog konstitutivnog naroda u Dom naroda Parlamenta FBiH (točka 44. Odluke); 2. Kada se osigura što potpunije i preciznije predstavljanje svakog konstitutivnog naroda, odnosno kada izaslanici u klubovima naroda budu imali što precizniji legitimitet konstitutivnog naroda čije interese trebaju zastupati (točka 51. Odluke). U točki 52. Ustavni sud BiH daje detaljno obrazloženje o zloupotrebama koje se događaju prilikom izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH. ⬇️

Zanimljivi stavovi profesora Davora Trlina: oslobodjenje.ba/dosjei/teme/… Profesor Trlin tvrdi da je odluka „Ljubić“ provedena izmjenama koje je 2022. godine nametnuo visoki predstavnik. No, ovu tvrdnju osporava i sam Ustavni sud BiH, koji u svom izvješću iz 2026. godine navodi da odluka „Ljubić“ još uvijek nije provedena. O tome sam već ranije pisao. Još su zanimljiviji stavovi profesora Trlina o predmetu Kovačević pred ESLJP-om. Profesor tvrdi da je Veliko vijeće ESLJP-a aplikaciju odbacilo iz procesnih razloga te da Sud zapravo nije proveo suštinsku ocjenu izbornog sustava u Bosni i Hercegovini. Sasvim pogrešno. Sud nije odbacio aplikaciju Kovačevića zato što nije ispoštovao određeni rok ili zato što nije iscrpio druga pravna sredstva. Naprotiv, Veliko vijeće se bavilo pitanjem postoji li uopće svojstvo žrtve diskriminacije, odnosno može li se Kovačević smatrati žrtvom povrede Konvencije kao građanin. To je pitanje koje ulazi duboko u meritum njegovih tvrdnji, a ne puki procesni razlog. Profesor Trlin, primjerice, u jednom intervjuu tvrdi: „Da, Bosna i Hercegovina apsolutno mora promijeniti Ustav - ne kozmetički, već kroz duboke reforme koje će ukloniti etničke barijere i uspostaviti građanski model.“ Ali upravo ovdje dolazimo do zanimljivog pitanja: je li to doista stav ESLJP-a? Ako se pogleda predmet Z. Begić, Sud je detaljno razmatrao ulogu Doma naroda, načelo jednake vrijednosti glasa i aplikaciju odbacio kao actio popularis. Drugim riječima, ESLJP ne navodi ono što nam prof. Trlin želi prikazati - potrebu stvaranja građanske države, nego upravo suprotno: poštivanje ustavne strukture BiH uz omogućavanje svima prava na kandidaturu. I zato je možda najzanimljivija činjenica cijele ove rasprave sljedeća: Dosta toga bi se moglo osporiti u tumačenju prof. Trlina, ali to je učinio sam Europski sud za ljudska prava.

Navodi ministra vanjskih i europskih poslova RH @grlicradman o izbornoj reformi u BiH imaju uporište u stavovima ESLJP-a, ali i Ustavnog suda BiH. Više izbornih jedinica, radi zadovoljavanja ustavnih kriterija svojstvenih BiH, nije protivno europskim standardima (toč. 203. i 204. odluke Velikog vijeća ESLJP-a u predmetu Kovačević protiv BiH). Temeljno načelo BiH - načelo konstitutivnosti naroda - podrazumijeva da nijedan konstitutivni narod ne smije biti onemogućen u sudjelovanju u donošenju političkih odluka na svim razinama vlasti (toč. 29. Odluke Ustavnog suda BiH broj U-3/17, toč. 60. Odluke broj U-5/98 i toč. 49. Odluke broj U-23/14).

Točno, BiH nije samo Predsjedništvo BiH, nego i druga tijela u kojima se donose političke odluke i u kojima se ogleda ravnopravnost naroda. I ne samo konstitutivnih naroda, nego i nacionalnih manjina, koje nemaju predstavnike u Domu naroda PFBiH, a trebali bi ih imati s obzirom da ima 17 registriranih nacionalnih manjina u BiH. Kada analiziramo kako je u drugim tijelima u kojima se donose političke odluke, „neravnopravnost” se ogleda: ▪️Predsjedništvo BiH - hrvatski konstitutivni narod: 100 % neravnopravan. ▪️Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH - hrvatski konstitutivni narod: 20 % neravnopravan. ▪️Dom naroda Federacije BiH - srpski konstitutivni narod i pripadnici nacionalnih manjina: 100 % neravnopravni, a hrvatski konstitutivni narod: 20 % neravnopravan. Naravno, pitanje ravnopravnosti nije ograničeno samo na Federaciju BiH. Ista je situacija i u institucijama Republike Srpske, gdje su Bošnjaci, Hrvati i pripadnici nacionalnih manjina u neravnopravnom položaju.

U javnosti se često čuju neosnovani navodi da je Ustavni sud BiH u Odluci U-5/98 zauzeo stav prema kojem članovi Predsjedništva BiH predstavljaju građane, a ne konstitutivne narode. Međutim, u navedenoj odluci Ustavni sud je naveo da članovi Predsjedništva nisu ISKLJUČIVO predstavnici konstitutivnih naroda, već i građana svoje izborne jedinice (točka 65). Dakle, ista odluka zapravo podrazumijeva da su članovi Predsjedništva predstavnici konstitutivnih naroda, s tim da ta veza nije jedina, nego se odnosi i na ostale građane. Ustavni sud isto navodi, kako bi netko bio nečiji predstavnik, mora imati politički legitimitet te zajednice (točka 49. Odluke Ustavnog suda BiH U-23/14). Također, Ustavni sud BiH je u svojoj odluci U-3/17, povodom Prijedloga izbornog zakona kojim se nastoji osigurati veza između hrvatskog člana Predsjedništva i hrvatskog konstitutivnog naroda, naveo da taj prijedlog zakona ne šteti vitalnom interesu bošnjačkog konstitutivnog naroda, jer slijedi načela iz Ustava BiH i Izbornog zakona, kao i opći princip demokracije da jedan narod drugom narodu ne bira predstavnike (točka 40).