Tetec (@templar1977) header
Tetec (@templar1977) profile picture

You may be sure that the Americans will commit all the stupidities they can think of, plus some that are beyond imagination. Charles de Gaulle

EU
Joined December 2019
Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)Photo by Tetec (@templar1977)
Izgleda da su lagali kad su rekli da smo zbog talijanskih pretenzija na našu obalu morali ući u savez sa Srbijom…
4
75
U ovo vrijeme 2012. novinarska pera su se oštrila. Sve je bilo spremno za sutrašnji dan...
12
3
1
173
4,893
Zoki je korisni ruski idiot! Amen!
11
7
86
1,356
This is MAGA
279
1,487
101
8,017
109,147
Tetec retweeted
Replying to @AURATERRORIST
i’m not advocating for the elimination of the shtokavian nor i’m advocating for it to become some secondary, marginalized language like chakavian & kajkavian are bullied to be all these decades. meaning: i’m against imposing of kajkavian on the entire croatian population as a central standard, that’s just delusional. i understand perfectly well croatian political, linguistic, regional & historical reality and limitations that come with it. what i’m advocating for is the model of the croatian standard language that would encompass all three croatian languages *equally*. specifically by abandoning strict vukovian purism and relax the standard in a way where kajkavians and chakavians could express themselves in a more natural way more freely. well, why aren’t we giving a damn now about abandoning our chakavian & kajkavian legacy? don’t you give a damn? you’re talking like there’s something that can actually stop serbs in their delusional claiming campaigns😂 like, they can’t do shit whatever we do, even if they were 100% right (and they’re not obviously), as long as croatian flags are waving on the dubrovnik forts and dubrovčans proudly sing “lijepa naša” it doesn’t matter. shouldn’t we finally be more worried about neglect of kajkavian and chakavian? about their cultural and linguistic survival? i would definitely be more worried about us simply becoming a catholic serbia culturally and linguistically which kinda already defeats the purpose of croatia.
1
3
7
413
Replying to @ZigaTurk
Povojna grobišča v Evropi.
14
254
9
382
19,263
Replying to @Vojkovic
Možda postoji neka studija o tome što to privlači idiote na lijevu stranu? Ako ne, svakako bi je trebalo napraviti.
1
12
358
Najbrži block ikad 🥰🥰🤣🤣🤣
2
18
268
Enote slovenske TO in policije so v 7 dneh zmagovite Vojne za Slovenijo junija in julija 1991 izločile iz boja več pripadnikov okupatorske JLA ter zaplenile več orožja in streliva kot vse partizanske enote v 4 letih "NOB".
Velika večina vseh bojev z okupatorjem je bila zato, ker je okupator napadel njih, ne ker bi oni napadli okupatorja. So pa "pogumno" napadali razrednega sovražnika. Strateški železnici Maribor-Trst in Beljak-Gorica sta lep primer. Edina večja motnja je bila, ko so zavezniki z letali uničili borovniški viadukt. Ne zaradi akcij "osvobodilnega" gibanja.
17
377
7
932
23,327
Tetec retweeted
Orku imperiālistu slapjie sapnīši pašā 1.Pasaules kara sākumā,par to kā pēc kara būtu jāizskatās Eiropai🤦🏻‍♂️Dievs pasarg no šādas Eiropas!un tas jau pēc Tannebergas katastrofas 😁
1
3
9
5,049
Adriano Požarić: „Ideja da svatko ima pravo plivati na svakom metru obale je pogrešna“ rijekadanas.com/adriano-poza…
1
1
9
452
232 years ago today, 16 humble Catholic Carmelite Nuns effectively put an end to the French Revolution’s Godless reign of terror in France. How did they do it? They died singing praises to the Lord and shattered the atheistic delusion that has overwhelmed the psyche of a nation
176
1,703
97
8,384
503,070
O poniznosti i poniženju: Zašto je cilj - neuspjeh prvaka! - Poslovni dnevnik share.google/dnxYbdHsn8uEmo0…
1
1
91
U tom smislu Bilić je gotovo idealan izbor. Njegova trenerska biografija ne obećava kontinuitet uspjeha, ali obećava kontinuitet prihvatljivosti, a to je, iz perspektive onih kojima je reprezentacija postala politički i kulturni problem, važnije od rezultata. Jer, cilj više nije osvojiti medalju. Cilj je spustiti reprezentaciju na razinu obične sportske selekcije kako bi prestala biti jedno od rijetkih mjesta na kojima se hrvatski identitet javno iskazuje bez zazora. Kako to učiniti? Nema uspjeha, nema dočeka; nema dočeka, nema Thompsona; nema Thompsona… nema čovjeka, nema problema. Bilić zato nije recept za uspjeh. Od njega se uspjeh nipošto i ne traži. Dapače! On je recept za normalizaciju. Jer – cilj je neuspjeh prvaka! A to je, za one kojima je hrvatska reprezentacija postala politički problem, daleko važnije od rezultata. Sjećam se poraza Hrvatske protiv Turske u Beču. Ne bitke kod Siska, ne Krbavskog polja, nego – o Bože, može li biti simboličnije – poraza Hrvatske od Turske u Beču. Poraz iz 2008. nije bio poglavito taktički ni nogometni. Bio je psihološki, gotovo duhovni. Neposredni uzrok sloma bio je strah, a praznovjerje tek simptom pogrešno shvaćene vjere. Strah zbog kojega je Robert Kovač između dva produžetka bijesno tresnuo bočicu o pod i povikao: “Svi ste se usrali, pička vam materina!” Izgovorio je to pred kamerama, dakle, ne samo njima, nego i nama. To nije bila samo izgubljena utakmica. Bio je to trenutak u kojem se razotkrio mentalitet jedne generacije. Hrvatska nije izgubila zato što je bila slabija, nego zato što je u odlučujućem trenutku izgubila unutarnju sigurnost. Nakon pogotka u završnici produžetka igrači nisu pokazali mir pobjednika, nego tjeskobu ljudi koji unaprijed očekuju katastrofu. Upravo je taj strah omogućio tursko izjednačenje, a potom i potpuni psihološki slom u izvođenju jedanaesteraca. Tješio nas je, uostalom, i sudac – naravno, ne Bilićev duhovnik Sudac. Zamjena vjere praznovjerjem Taj obrazac upućuje na nešto dublje od sporta: na zamjenu vjere praznovjerjem. Vjera sportašu može dati hrabrost, poniznost i sposobnost da prihvati i pobjedu i poraz, ali kada medaljice, križevi, narukvice ili posjeti karizmatičnih svećenika počnu služiti kao jamstvo sportskog uspjeha, religija prestaje biti vjera i postaje magijsko mišljenje. Bog tada više nije cilj vjere, nego sredstvo za ostvarenje pobjede. Problem Slavena Bilića nije onaj Zlatka Dalića: problem nije u tome što vjeruje, nego u praznovjerju. Kada se sveti predmeti pretvore u amajlije, a psihološka priprema prepusti očekivanju nadnaravne intervencije, briše se granica između autentične vjere i praznovjerja. Idealno: o istom smo trošku uklonili i Hrvate s trgova, i vjeru iz nacionalne reprezentacije. Pouka bečkog poraza zato nije sportska, nego antropološka. Strah ne pobjeđuje slabijega, nego onoga koji nije naučio živjeti s vlastitom nesigurnošću. Prava vjera čovjeka ne oslobađa odgovornosti niti mu jamči pobjedu; ona mu daje snagu da bez straha prihvati ishod vlastitoga rada. Zato Beč ostaje simbol trenutka u kojem su strah i praznovjerje nadvladali samopouzdanje, disciplinu i slobodu čovjeka koji vjeruje. Upravo ono troje što će Zlatko Dalić poslije imati. I upravo je zato Dalić mnogima morao smetati. Alegorizirao je Hrvatsku kakva je dijelu postjugoslavenskog medijskog establishmenta neprihvatljiva: samouvjerenu, patriotsku, neopterećenu kompleksom vlastitog identiteta. No, mediji su ovdje tek transmisija dubljih struktura. 2/3 NASTAVK ISPOD
2
2
29
815